Umijeće prepuštanja: radionica za žene

Prepuštanje u današnjem društvu stvarno jest umjetnost. Živimo u stanju stalnog opreza, kontrole i akcije. Usmjeravamo pažnju na postignuća, na rezultat, na plan i program, na korake do uspjeha. Ništa ili gotovo ništa ne prepuštamo slučaju. Živimo nekoliko uloga koje se izmjenjuju brzinom svjetlosti. Poslovne žene, žene od karijera, menadžerice, intelektualke, domaćice, majke, kreativke, ljubavnice. Ima li prostora za ono stvarno žensko u nama? Za mekoću, otpuštanje kontrole, prepuštanje i povjerenje? Ili smo gonjene idejom da moramo sve osigurati same, pobrinuti se za sve, imati uvijek sve pod kontrolom?

Kroz podučavanje tanga svjedočim gotovo uvijek, čast izuzetcima, istim prizorima. Žene koje trebaju stati u ulogu followera, one koja prati, pogubljene su i teško im ide taj zadatak. Radije će sve same otplesati, naučiti i muške korake ako treba pa onda detaljno i s dozom nestrpljenja svome partneru objasniti gdje griješi. Bila sam i ja jedna od tih žena nekoć. Sve mi je to poznato. Ideja da trebamo odustati od kontrole, predati svoje tijelo nekom drugom u ruke, nemati nikakvog pojma koji bi mogao biti idući korak, prilično je zastrašujuća. A opet, život je fini balans između djelovanja i prepuštanja. Kao i ples, kao i tango. Kao yin i yang. Tek su zajedno te dvije stvari cjelina. Ako jedno nedostaje, nečega u našem životu nedostaje.

Ako stalno sve moramo kontrolirati, što se događa s osjećajem zadovoljstva, s užitkom? Prepuštanje je mjesto u kojem možemo odmoriti, vjerujući da će sve biti dobro.

To je mjesto u kojem možemo samo postojati i dopustiti da se stvari odvijaju same od sebe. To je mjesto u kojem ne moramo predviđati i uvijek u mislima biti tri koraka ispred, za svaki slučaj. To je mjesto u kojem osluškujemo, s pažnjom i prisutnošću. To je mjesto uživanja u podršci, mjesto povjerenja, mjesto u kojem možemo procvjetati u svojoj ženskoj prirodi.

U tangu muškarac pleše kroz ženu. Ona je vođena, ali zapravo je ona onaj sočni i najlješi dio plesa. Njen pokret, njeno gibanje, njezina energija. Ako žena izgleda prekrasno dok pleše,  onda znamo da je muškarac dobar leader.

Koristeći principe i ideje koji su nužni za dobar tango, istražujemo na tjelesnoj razini što za nas znači prepusititi se, što nam je doista za taj čin potrebno, i što nam se događa kad se jednom stvarno prepustimo. Iskustvo s ove radionice je ono što nosimo dalje u ples (za one koji žele napredovati u tangu), ali i u svoj svakodnevni život.

Kroz niz vježbica utjelovljavamo ženski princip koji nam je kao ženama u današnjem prilično muškom svijetu oduzet, a koji je dio naše stvarne prirode.

Što ako prepuštanje nije izraz naše slabosti, već naše najveće snage i moći? Ako je to ono što nas povezuje s onim najboljim u nama, našom sposobnošću da kreiramo u skladu s onim što osjećamo? Možda je vrijeme da stvarno probamo nešto drugačije.