U početku to radimo s malom distancom, dok se ne opustimo i ne ohrabrimo u potpunosti ući u zagrljaj.

Često ćete čuti da je zagrljaj alfa i omega tanga te da je dobar zagrljaj jedina stvarna nužnost dobrog tanga. Pradoksalno, tu najvažniju stvar u tangu nikad ne vježbamo, a često se dogodi da koraci i tehnika stave zagrljaj na posljednje mjesto na ljestvici prioriteta. Neki u zagrljaj ulaze lako, nekima je ovo priličan izazov.

Dakle, što je dobar zagrljaj? Znamo li kakav je zagrljaj koji tražimo, što je to što nam zapravo odgovara? Što se događa s cijelim našim tijelom, i ne samo s tijelom, nego s cijelim našim bićem kad baš takav zagrljaj dobijemo?

Kakav ste zagrljaj spremni ponuditi? Zagrlite li doista osobu ispred vas dok plešete tango? Kakve su fizičke senzacije koje osjećamo dok stojimo tako zagrljeni desetak minuta koliko traje jedna tanda? I što nam te senzacije otkrivaju o nama? Koja je priča svakog pojedinog zagrljaja u kojem se nađemo u toku večeri?

Ova dvosatna radionica prilika je za osobno istraživanje i produbljivanje iskustva plesanja u zagrljaju. Ovo je prilika za vježbanje prisutnosti u kontaktu i stvaranje novih načina na koje možemo podijeliti svoj tango s osobom s kojom plešemo. Ovo je prilika da budemo viđeni, potvrđeni, prihvaćeni, i nađemo više užitka u najjednostavnijim, a opet najkompleksnijim i najbogtijim stvarima koje tango nudi.