Metode rada

Tjelesno orijentirana terapija jedan je od psihoterapijskih pravaca u kojem osim mentalnog i emotivnog aspekta nas samih, kao dio neodvojive cjeline, promatramo i naše tijelo i tjelesne reakcije na sva naša proživljena iskustva. Naša su tijela čudesna i nevjerojatna i izvor su mnogih užitaka, ali isto tako ona su spremište i svih naših neprorađenih emocija, nedovršenih i neizraženih impulsa koje smo u bilo kojem trenutku života doživjeli.

Naše tijelo priča priču o nama, htjeli mi to ili ne. Sigurno ste čuli za izreku “tijelo ne laže”. Iz tog istog razloga, ponekad je lakše živjeti život “u glavi”, jer iz glave i uma možemo konstruirati razne priče o sebi. Priče koje možemo podnijeti i probaviti. U našem umu su pohranjena sva naša uvjerenja, naše ideje o svijetu, o odnosima, o nama samima. Kroz um možemo samo dio sebe upoznati. A sve ono što ne možemo probaviti na emocionalnoj razini, sve ono što potiskujemo i nemamo kapacitet susresti u sebi, tijelo će preuzeti na sebe. To je proces koji se događa od najranije dobi, od začeća do današnjeg dana kada čitate ovaj tekst. Tijelo je fizička manifestacija svega onoga što je u nama, svih naših iskustava, dobrih i loših.

Naša je psiha inteligentan mehanizam koji sve radi da nas zaštiti od prevelike boli i emocija koje ne možemo podnijeti. I hvala joj na tome. No, ono što nam je nekad pomagalo i pružilo nam zaštitu da preživimo, u nekom drugom trenutku života nas koči i sputava u našem daljnjem razvoju i doživljaju života. Zato je u terapiji važno “izaći iz glave” i početi slušati priču svoga tijela. Tu ćemo doći do stvarne istine, susresti se sa stvarnim sobom i početi se oslobađati zastarjelih obrazaca ponašanja, onoga što nam više ne služi.

Čak i kad si na mentalnoj razini možemo objasniti sve što nam se događa i vidjeti uzroke i posljedice naših postupaka, što je jednako važan aspekt terapijskog procesa, često to nije dovoljno da bi se dogodila promjena. Tjelesno iskustvo nas dovodi u stvarniji kontakt sa sobom i uz pomoć prisutnog i nježnog vodstva terapeuta, pomaže da se u svojoj koži počnemo osjećati sigurno, autentično, svoje. Uz podršku terapeuta, usuđujemo se izraziti sve svoje emocije, doista ih proživjeti i tako osloboditi nakupljeni emotivni naboj iz cijelog našeg sistema.

Iako ljudi iz različitih razloga pristupaju terapiji, zapravo je cilj uvijek isti: živjeti u skladu i miru sa sobom te pronaći načine i steći kapacitet da se uspješno nosimo sa svim životnim izazovima. Cilj terapije nije da izazovi nestanu, jer to je nemoguće. Oni su sastavni dio svakog života. Ali moguće je živjeti ispunjen, smislen život, život ispunjen užitkom, ljubavlju, radošću te kvalitetnim i ispunjavajućim odnosima.

Terapija je susret sa sobom. Jedina osoba koja jest i koja će doživotno biti naš životni partner smo mi sami. Terapija je odlično mjesto za upoznavanje te osobe na dubljim razinama i mjesto izgradnje kvalitetnog odnosa sa samim/samom sobom. Svi se mi u nekom trenutku života susrećemo s različitim životnim izazovima i za svakoga od nas taj je put različit. Ponekad je dolazak na terapiju jedino rješenje, kad smo zapeli i ne znamo sami pronaći način da se nosimo sa situacijom. Kad smo već upali u krizu, tad je najbolje što prije potražiti stručnu pomoć. No, ne treba čekati da se dogodi unutarnji raspad da bismo krenuli na put upoznavanja sebe. Često ljudi dolaze u terapiju jer osjećaju da nešto u njihovom životu nedostaje, da nisu iskoristili svoje potencijale i ne znaju kako da to učine, primjećuju da im se određene situacije ponavljaju ili su možda nezadovoljni samo jednim aspketom života.

Koji god da je razlog posjeta terapeutu, svakim novim susretom  stječemo novo iskustvo nas samih i susrećemo sebe s poštovanjem, prihvaćanjem i suosjećanjem. Dajemo sebi pažnju i vrijeme kao što bismo dali svojim prijateljima i partnerima. S vremenom, preuzimamo odgovornost za svoj život, prestajemo biti gonjeni unutarnjim silama koje ne možemo kontrolirati i spremni smo donositi odluke koje su za nas zdrave i podržavajuće, i koje usmjeravaju naš život u željenom smjeru.

Sve to gradimo kroz odnos s terapeutom, i zato je važno da se u početku terapijskog odnosa oboje uključenih (i terapeut i klijent) osjećaju ugodno za zajednički rad i rast.

Terapija nema određeni vremenski rok. Za neke ljude će trajati duže, za neke kraće i ovisit će o individualnim potrebama klijenta.

Tango je prije svega ples, i kao takav tjera nas da se bavimo tijelom i nastanimo naša tijela sviješću što je više moguće. Što ga duže vježbamo, to smo svjesniji mikro promjena u našim tijelima, senzacija koje nismo znali da postoje, pokreta koje nismo znali da možemo izvesti. Ali, sve to možemo reći i za druge plesove ili sportove. Ono što razlikuje tango od svega drugog je prisutnost drugog tijela, našeg plesnog partnera, s kojim ulazimo u vrlo blizak fizički kontakt. Već sama ta činjenica kod mnogih ljudi izaziva reakciju. Nekome je to privlačno, nekome je vrlo odbojno, neki se toga boje, dok je drugima izazov s kojim se žele uhvatiti u koštac. Mi tango doživljavamo kao jedan intiman razgovor. Plesni razgovor koji nadilazi domenu jezika i verbalnog, a uranja u prostor nesvjesnog i neverbalnog. Ako smo dovoljno pažljivi i naučimo slušati, tijela u ovakvim malim razgovorima, otkrivaju nam puno o drugoj osobi, a najviše o nama samima.

Mi ljudi bića smo kojima je odnos i kontakt nužan za preživljavanje. Sve o sebi naučili smo u odnosu, najčešće s roditeljima i najbližim skrbnicima.

Beba bez fizičkog kontakta doslovno ne može preživjeti, jeste li to znali? Kroz odnos s drugima gradimo sliku o sebi, a tango je upravo to – odnos. Odnos dvoje ljudi koji pokušavaju naći zajednički jezik i otplesati zajednički ples. Onako kako se u životu povezujemo s bliskim ljudima, tako ćemo se i u tangu povezivati s našim partnerima.

Na primjer, netko tko ima strah od intimnosti i bliskosti, u tangu će vjerojatno bježati iz kontakta, a za partnera će biti osjećaj kao da osoba stalno nestaje, želi se odvojiti, bit će u zagrljaju gotovo nevidljiva. U takvim situacijama bit će teško uspostaviti komunikaciju i održavati plesni razgovor. Malo po malo, s vremenom, osoba će se opuštati u kontaktu, i njeno tijelo će se početi osjećati ugodno. Strah će pomalo nestajati, a razvijat će se veći kapacitet za bliskost s drugim ljudima. To se može manifestirati u životu kroz razvoj dubljih prijateljstava, uspostavljanje zdravijih partnerskih odnosa i slično. No, za to tango sam po sebi nije dovoljan, već je on kao ogledalo koje koristimo da znamo kojim putem treba ići. Zato su tango i terapija “match made in heaven”.

Argentinski tango vjerojatno zvuči jako sexy i zavodljivo, a tome možemo zahvaliti načinu na koji je tango prezentiran u mainstream medijima, filmovima i slično. No, istina je zapravo dosta daleko. Argentinski tango koji mi njegujemo je društveni ples u kojem naglasak nije na egzibicionističkim pokretima, na vizualnom dojmu pokreta, niti se njegova ljepota mjeri time koliko sexy je rasporak na haljini jedne tanguere. Tango može biti estetski predivan i intersantan za oko slučajnog promatrača, ali dobar tango uvijek je isključivo osjećaj iznutra koji osjećaju jedino ljudi koji ga plešu. Ako je par iznutra povezan, garantirano je da će njihova povezanost biti ono što izvana plijeni pažnju, a ne virtuoznost njihovih pokreta. Što to znači “povezan” par? Pitanje povezanosti, ili connection-a (budući da često koristimo tu englesku riječ) je pitanje potpune usklađenosti para, kad se par kreće toliko skladno da se između njih gubi osjećaj fizičkih granica. Doživljaj iznutra u takvim slučajevima je osjećaj potpunog razumijevanja, slobode i pripadnosti istovremeno, kao i energetski osjećaj stapanja s drugom osobom.

Dva tijela postaju jedno iako su se osobe možda prvi puta u životu srele. Tango se pleše za sebe i za partnera, on nikad nije orijentiran prema van, prema publici, već isključivo na osjećaj koji dijelimo s partnerom. Zato ponekad može izgledati dosadno izvana, iako je iznutra možda vatromet senzacija.

Tango je senzualan, tražit će od vas da osjetite i najamanje pokrete i senzacije svog tijela, pokrete toliko male poput širenja rebara prilikom udaha. Tražit će vas i osjećaj kontrole i prepuštanja istovremeno budući da je cijeli temeljen na improvizaciji i ni jedan od partnera ne može sa sigurnošću znati koji je sljedeći korak.

Izazovan je na mnogim razinama, ali i strašno zabavan. To je prostor koji, poput učenja stranog jezika, nudi strukturu, ali i mogućnost da od naučenih riječi pišete pjesme ili romane.

Naravno, kao i svaka tjelesna disciplina, tango ima svoje tehničke zakonitosti i tražit će vas da učite svoje tijelo različitim pokretima i učinite ga vašim saveznikom u najizazovnijim situacijama.