Hrabrost!
Zašto je hrabrost na prvom mjestu? Doista smatram da je hrabro plesati tango. Hrabro je dati se nekome u ruke, i hrabro je uzeti nekoga u ruke s osjećajem odgovornosti. Čin je to hrabrosti na koji se mnogi ne usude. Ako ste privučeni tangom i čitate ovaj tekst, dobra je šansa da ste pomalo introvert i da negdje duboko u svojoj srži strašno žudite za kontaktom. Kontak s drugom osobom nam je svima nasušno potreban, apsolutno svima, ali mi tangerosi često ga se ne možemo zasititi i uvijek smo u lovu na neki magični zagrljaj, magičnu tandu, magičnu povezanost s drugom osobom. Zašto je to tako? Iako je kontakt nešto bez čega ne možemo preživjeti, ponekad je onaj konktakt koji nam je u životu ponuđen potpuno neadekvatan. Iz takvog scenarija koji smo možda proživjeli kao djeca, a vjerojatno živimo i u odrasloj dobi, naše potrebe ostaju neispunjene, a mi ostajemo vječno emotivno gladni. I stalno tražimo način da te potrebe ispunimo, da sebe napunimo. Da dobijemo podršku, zaštitu, ljubav, zagrljaj o kakvom sanjamo. Ponekad smo sami sebi kontradiktorni: dok žudimo za zagrljajem, ujedno ga se i stravično bojimo. Ako su naša dosadašnja iskustva u kontaktu s drugim ljudima bila nezadovoljavajuća, a u najgorem slučaju i povređujuća, kontakt nam sam po sebi izaziva veliku nelagodu i diže razne osjećaje, prije svega strah. Ništa od ovoga nije racionalno, ali se može primjetiti po reakcijama tijela, nervozi, lupanju srca, laganoj drhtavici, zaustavljanju disanja u trenutku kad se trebamo spojiti s drugom osobom. Ovo je priča koju sam slušala stvarno jako puno puta od mnogih polaznika, a na jednoj razini ju i sama proživljavala. Kod nekih je ovo izraženije, kod nekih manje. No, većina nas prođe kroz ovu nelagodu i nauči da kontakt stvarno može biti prekrasan, da postoje sigurni ljudi kojima možemo vjerovati i da su alarmi koji se pale u susretu s drugim jeka nekog drugog vremena. I traju samo tren. Hrabrost se uvijek isplati, a s druge strana straha obično nas čeka ono za čime naša duša doista žudi. Ako se spremaš na tango ili si negdje na početku, čestitam, nema ništa hrabrije nego izložiti se i povezati s drugim ljudskim bićem.
Partner? Ili ekipa!
Ovo je jedno od najčešćih pitanja koji nam stižu u naš inbox!! “Treba li mi partner da upišem tečaj tanga?” Tradicionalno, kao i u svim ostalim plesovima, i tangu su više privučene žene. Obično imamo puno više ženskih prijava u odnosu na one muške. Da započneš tečaj tanga dobro je dogovoriti se s nekim, jer upisujemo uvijek paran broj polaznika, no kasnije ti ne treba stalni partner. Tango je društveni ples u kojem se partneri stalno izmjenjuju, a napredak najviše ovisi o tome koliko si kilometara prešao/la s što više različitih partnera. Topla preporuka za sve početnike je povezati se s ekipom iz grupe i skupa krenuti na milonge i praktike. Poznata lica istog nivoa čine dolazak na društvena tango okupljanja puno manje stresnim, a svi se izazovi lakše savladaju ako ih ne moramo prolaziti sami.
Slobodno vrijeme!
Tango ne možete plesati usput. Osim glavnog tečaja jednom tjedno, obavezno plešite još barem dva puta tjedno na plesanjacima ili praktikama. Uzmite ovo ozbiljno, ne vrijedi polirati neku vještinu ofrlje. Bez redovitosti, vrijeme frustracije traje puno dulje, a čini vam se da svi uživaju u tom plesu – osim vas. Ovo se posebno odnosi na leadere početnike. Kad imamo namjeru da nešto svladamo, kad smo dosljedni u provođenju svojih odluka, kad ulažemo trud i energiju u nešto, nema šanse da ne uspije. 🙂 Ali ako vam je raspored krcat svim i svačim, i ne možete si nikako priuštiti plesanje više od jednom tjedno, držite se barem toga i pratite svoj ritam napredovanja bez uspoređivanja s bilo kim drugim.
Strpljenje!
Učenje tanga je proces i to najčešće dugotrajan. Često znam reći da je tango moj najduži odnos, najduža veza s bilo čime u životu. Osim možda psihologije, odnosno proučavanja što to znači biti čovjek (što me beskrajno fascinira), ne mogu zamisliti ništa tako obuhvatno kao tango, ništa tako promjenjivo i nepresušno. Nema kraja ovom procesu učenja, postajanja boljim tangerosom, ili samo drugačijim, koliko god da ste godina dio ove priče. I zato, naoružajte se strpljenjem jer prvi koraci su najbolniji i najsporiji. Postoji taj jedan trenutak kad pomislite da ste sve svladali, taman prije nego otkrijete da niste ni svjesni koliko još toga ne znate. E kad to shvatite, znajte da ste na pravom putu. Kažu da se to dogodi negdje oko treće godine, a ja moram priznati da sam taj ciklus prolazila nekoliko puta. Sad sam se prestala pitati hoću li ikada sve razumjeti, jer znam da neću i da to ne postoji. Postoje samo dani kad se čini da je sve na svom mjestu i da sam stigla do odredišta, privremenog naravno. Na svakom nivou na kojem se nađete, shvatit ćete da postoji nešto na čemu još radite. Ovo ne govorim zato da vas obeshrabrim, već suprotno, da vas ohrabrim u trenucima kad mislite da vam ide sporo i da postoji neki cilj koji brže bolje treba dostići.
Želja za promjenom?
Želiš novi krug ljudi? Želiš više izlazaka? Želiš više putovanja? Želiš se više kretati? Ili želiš vježbati svoje umjeće prepuštanja, umjeće leadershipa, umiriti um i opustiti tijelo? Na pravom si mjestu. Tango je sve to. Društveni aspekt tanga je neizostavni dio ove kulture, a također i genijalna alternativa za zapušene klubove uz (preveliku) konzumaciju koječega. Ako nikad i nisi bio/la od klubova, možeš računati da će se večeri uz serije pretvoriti u večeri u zagrljajima i pričama sa zanimljivim ljudima. Osim toga, tango će ti nježno mijenjati osjećaj sebe, dati ti više samopouzdanja, umiriti tvoje nemire i dati ti korjenje. Bolje ćes spavati nakon ispražnjenog tijela i napunjenog srca, a u našem tango žargonu imamo i riječ za to: tango wellness. 🙂 Dobar wellness zlata vrijedi, to svi znamo, tako da se nemoj začuditi ako te tango odvede na neke nove životne puteve i otvori neka nova životna poglavlja.
Povjerenje u učitelja.
Nešto vas vuče tom tangu i konačno ste se odlučili upisati na tečaj. Proučili ste razne ponude, pročitali webove, i odlučili se javiti u jednu školu. Ta-da, upisali ste početni tečaj i priča se zarolala. Ide vam dobro, ekipa je zanimljiva, na plesnjake se tek spremate krenuti, ali zato prašite po praktikama gdje gledate plesače svakakvih nivoa. I onda, pali se prva crvena lampica – ne znate sve figure koje vas vode napredniji plesači, ili ako ste leader, čini vam se da znate mali broj koraka i figura. Uspoređujete se s drugima i želite znati što više što brže. Pitate se uče li vas vaši učitelji dobro i postoji li neka prečica do izvrsnosti. Želite što više radionica, što više satova, idete na sve što se nudi. (Ako vaš slučaj ne odgovara opisanom, čestitamo, jedni ste od rijetkih koji nisu željeli preskočiti korake:)) Svatko ima svoju filozofiju podučavanja, a u našoj, dobri temelji su alfa i omega svega i zato im dajemo puno vremena. Kad vas podučavamo, imamo širu sliku i jasan plan, znamo zašto vam neke materijale dajemo odmah, a neke s vremenom. Znamo kako od vas napraviti kvalitetne plesače koji razumiju kompleksnost i ljepotu ovog plesa iz više uglova. Znamo kako ćete zavoljeti srž tanga i uzeti najbolje od njega. Naravno, ponekad vam neki učitelj ne odgovara i to je ok, ali dok ne dođemo do jedne faze gdje je poželjno mijenjanje učitelja i učenje sa što više izvora, dobro je držati se jednog načina i jednog učenja.
Igra i zabava!
Moramo vas razočarati, ne postoji trik za preskakanje koraka. Ako niste brutalno talentirani ili imate jako puno iskustva s drugim plesovima, dobronamjerno vam savjetujemo da jednostavno prihvatite da će proces učenja trajati. Tijelo ima svoj ritam usvajanja i ponekad ni uz svu vježbu i guranje, neke stvari ne možemo preskočiti. Ali, postoji nešto što će sigurno ubrzati mnoge stvari: užitak plesanja, u kojoj god da ste fazi. Kad se prestanete truditi i počnete uživati, kao da ste stavili pravi ključ u pravu bravu, neka se magična vrata otvore, a vi bez ikakvog posebnog truda napredujete najbrže moguće. Igrajte se, smijte se, griješite, i nemojte ništa od ovoga shvatiti preozbiljno. 🙂
