Krv, suze i znoj. Pomiješano s ogromnim dozama sreće, entuzijazma, strasti, uzbuđenja.
Šalu na stranu, ovo uopće nije šala.
Poznata sam po tome da bez okolišanja, a ponekad i bez taktičnosti (radim na tome;)), izgovaram istinu. Duboko u sebi vjerujem da je istina jedini put. Iako sad dok ovo pišem uviđam da se na ovu izjavu lako spotaknuti…jer, čija istina? Što je uopće istina? Kada? Ni istina nije stalna i nešto za što se univerzalno možemo uhvatiti. Ipak, iz iskustva, vlastitog, ali i svjedočenjem drugih na ovom putu, usuđujem se nešto govoriti o ovoj istini.
Realno, tango je težak. To je disciplina koja, prije svega, uključuje vrlo suptilne i precizne pokrete, do u bekraj istančano poznavanje vlastitog tijela, ali i konstantno osluškivanje drugog tijela u istim tim suptilnim i preciznim gibanjima. To je možda najteži dio tanga. Sve što smo savladali sami za sebe, treba savladati u dvoje. Ponekad nam dođu ljudi koji se dugi niz godina bave tijelom na razne načine, i imaju prilično osviješteno tijelo, no kad ga treba povezati s još jednom osobom – nastaje potpuni kaos.
Ako negdje na svom putu učenja osjetite frustraciju i osjećaj nemoći, budite uvjereni da niste jedini. Dapače, to je toliko uobičajeno da bi bilo čudno da se to ne dogodi. Imajte na umu da je to samo jedna od faza. Ništa, ali baš ništa, ne traje zauvijek.
Nemojte ni u jednom trenutku pomisliti da ste vi jedini, da vam teško ide jer niste dovoljno talentirani ili da nikad nećete savladati kompleksnost svih tih koraka. Mnogi su prije vas savladali, budete i vi. Što je rekao jedan moj polaznik nekoć: “Pa dobro, težak je taj tango, ali plešu ga ljudi, zaboga, ne plešu ga bogovi. Dakle, može se.”
Kao i svladavanje bilo koje vještine, put do postanka vrsnog tango plesača ili plesačice dugotrajan je i traži određenu predanost i ustrajnost. Nema prečaca do dobrog plesača ili plesačice tanga, nema preskakanja koraka. Ako neke i preskočite pa se provučete s tim, kad tad tango će vas pecnuti po prstima i reći: “Daj se ti vrati koji korak u nazad.” I to je ok. Tango je kao i život, dva naprijed, jedan nazad. Vrijeme rasta i napretka, vrijeme stagnacije. Sve se događa u ciklusima i fazama. Jednako kao i kad učite svirati instrument, kad učite strani jezik ili kad krenete na yogu – svjesni ste da će potrajati dok to ne savladate dovoljno dobro da se u tome osjećate sasvim ugodno. I to je nešto što treba imati na umu i kad krenete na tango.
No, to ne znači da ne možete uživati u cijelom procesu. Tango nije utrka, nema cilja do kojeg morate stići u nekom određenom vremenskom roku. To je put kojim se krećete, korak po korak. Zamislite da hodate kroz šumu, sad u jesen. Možda je brdovito, možda put nije lako prohodan, ali i kad vam je teško – lijepo vam je. Ako obratimo pažnju, primjećujemo da na tom putu ima i gljiva, i raznobojnog bilja, i raznih mirisa, možda ima i cvijeća, možda sretnemo kakvu životinjicu. I tako, korak po korak, shvatimo da smo osvojili planinu. Ali, znate i sami, planina i šuma ima jako puno. Koja je sljedeća?
Kad ste novi u tangu i, recimo, odlučite se doći na tango plesnjak, na prvu ćete pomisliti da ste upali u paralelni svemir u kojem svi razgovaraju jezikom kojeg vi još niste naučili. Taj jezik koji se drugima čini prirodan i lak, vama se čini strašno kompleksan i svjetlosnim godinama daleko od vas. Primjećujete da je svima ugodno komunicirati tim jezikom, jedino je vama to stresno i frustrirajuće. Preznojite se od same pomisli da bi trebali zaplesati s nekim. Skupljate hrabrost tjednima, možda i mjesecima. I to je normalno. Zamislite da dođete u zemlju gdje ne pričate njihov jezik. Bilo bi vam sigurno stresno, ali dali biste si truda da naučite komunicirati i s vremenom bi i vama to sve išlo kao od šale. S druge strane, svi oko vas su svjesni da ne pričate još tim novim jezikom, pa su susretljivi prema vama i pričaju polako i razgovjetno, s puno smješkanja i odobravanja. Točno tako izgleda i kad se kao početnik usudite zaplesati na milongi, među puno iskusnijim plesačima. Tako da bez straha, ili strahu unatoč, usudite se.
Ako ste leader, nakon par mjeseci plesa u glavi vam se zbrčka od količine informacija, broja figura, sve se nadovezuju jedna na drugu. Majko mila, nema im kraja. Na svakom satu nešto novo, a kad treba plesati vi se osjećate kao da ste zapeli negdje na 2+2. Nikako da se sve te figure spoje u jednu cjelinu, nikako da počnete sa sigurnošću plesati sve ono što ste na satu savladali, nego se uvijek vraćate i vrtite u krug svoje prve tri figure. Mislit ćete da ste dosadni vašoj partnerici, a zapravo ste dosadni sami sebi. Ići ćete sebi na živce što vam za sve to treba toliko vremena. Znate što? To je ok. Imate vremena, nikud vam se ne žuri. Nema cilja, sjećate se? Sjetite se procesa. Puta. A figure, figure se vrte dok se ne izvrte, ili bolje rečeno, dok tijelo samo na pronađe način da se kreće i izvan njih. Mnoge figure se nauče na početku na satu tečaja, a počnu se primjenjivati u plesu možda tek nakon godinu, dvije. Dakle, prve dvije godine imate potpuno pravo da vrtite samo par osnovnih figura. Za tango definitivno vrijedi ona dobra stara izreka: Less is more. A i, shvatit ćete, tango se sastoji od mnogo stvari koje nisu koraci. Srećom, ako vam je do figura, njih ima stvarno jako puno, tako da se vaš tango može nadograđivati doslovno doživotno. Imajte jednu stvar na umu, vještina plesanja stiče se plesanjem, ne učenjem novih koraka. Razumijete razliku, jel? 🙂
Ako ste follower, na prvim satovima bit će vam teško opustiti se i prepustiti i stalno ćete iznova sebi morati govoriti da ne morate učiti korake na pamet. Najviše energije će vam crpiti fokus. Mentalni fokus da ostanete u ovdje i sada. Bez da prognozirate o idućem koraku, bez da ste na stalnom oprezu, iščekivanju i grču da ćete možda nešto pogriješiti. Kad dođete na milongu, iskusniji plesači će s vama eksperimentirati i voditi vas u korake koje nikad niste plesali. Bit će vam to fora i uzbudljivo, ali stalno ćete se ispričavati misleći da griješite i ne znate. Opravdavat ćete se jer ste novi. Stalno ćete se pitati radite li dobro, što još možete bolje i da li je on zadovoljan vama. Nemojte se ispričavati. Nemojte sumnjati u sebe. Novi ste. U redu je. Iskusni leader će vidjeti koji su vaši limiti, i ako je dobar plesač, znat će se zaustaviti točno ispred njih. Nemojte se obeshrabriti ako vas neki plesači pozovu na ples jednom, pa vas sljedećih par mjeseci ne pozovu. To ne znači da vas ne vole i da im je bilo grozno plesati s vama. To samo znači da se u određenom trenutku vaše ideje zabave ne poklapaju. Možda je njemu isključivo do kompleksnijih figura koje vi još ne možete pratiti, a manje do uživanja u jednostavnim stvarima i zagrljaju. Ako ostanete dovoljno dugo, shvatit ćete koliko se mijenja afinitet prema određenim partnerima, ovisno o tome na čemu je naglasak u tom trenutku u vašem tangu.
Bit će vam neugodno jedni druge pozivati na ples pogledom. Zaustaviti pogled na nekome dovoljno dugo da shvati da želite taj ples.
Bit će vam teško zaplesati s novim i nepoznatim ljudima.
Bit će vam premalo dana u tjednu kad možete ići plesati tango.
Bit će vam premalo novaca jer bi htjeli i pokoji privatni sat i satove tehnike, i seminar, a možda i festival.
Bit će vam izazovno kad shvatite da svatko u grupi s kojom ste startali ima svoj tempo napredovanja i da se možda više ne podudarate.
Bit će vam izazovno naći novu grupu, možda i nove učitelje.
Bit će dana kad nećete plesati baš na milongi jer vas nitko neće pozvati.
Bit će i onih dana kad ćete biti pozvani, ali nećete htjeti plesati s tim ljudima.
Bit će dana kad će figure biti toliko kompleksne da ćete od muke čupati kosu.
Bit će partnera s kojima ćete htjeti čupati (mu/joj) kosu.
Ali, znate što još?
U vaš život će ući novi ljudi otvoreni za prijateljstva, poznanstva, dijeljenje, radost.
Dobra je šansa da ćete s nekima od tih ljudi ostvariti duboka i prava prijateljstva, možda i ljubavi.
Vjerojatno ćete, kad-tad, početi više putovati; napokon ćete imati s kim, a prilika neće nedostajati.
Vrlo vjerojatno ćete odjednom početi puno više uživati u životu, ne samo na podiju nego i izvan njega. Uz tango dolaze i fina hrana, fina obuća i odjeća, briga o sebi, puno smijeha, druženja. Sve ono što ste možda mislili da vam je izvan ruke – tango će dovesti u vas život.
Mnogi od nas su svjedočili istinskim promjenama, boljitku i porastu kvalitete života nakon ulaska u tango.
Vrlo je vjerojatno da ćete si čestitati na hrabrosti, trudu, volji i postignuću da naučite ovaj ples. A znači da će vam se popraviti slika o sebi i steći ćete više samopouzdanja. Pogledat ćete se u ogledalo jednog dana i reći sami sebi: “Wow!”
Zavoljet ćete svoje tijelo. Njegove pokrete, njegovu snagu, ali i krhkost. Zavoljet ćete ono što vam je netko nekad rekao da su vaše mane. Jer u zagrljaju, svako je tijelo savršeno, dokle god je tu.
Naučit ćete slušati i obraćati pažnju na sebe i na stvari oko sebe. Ta vještina je od neprocjenjive važnosti za sva životna područja.
U trenucima kad vam bude teško, tango će biti vaš antidepresiv.
U trenucima kad se osjećate umorno, tango će vam dati priliku da se odmorite u zagrljaju.
U trenucima kad vam sve ide na živce, isplesat ćete nervozu bez da ste ikome išta morali reći.
U trenucima kad ste sretni i sve je kako treba biti, vaša će se sreća umnožiti, jer ćete ju podijeliti.
Ući ćete u kontakt s onim dijelovima sebe koji žele biti viđeni. Naći ćete se u situacijama da sila neka veća od vas samih vodi vaš ples, stvara nešto novo, i to će vam dati osjećaj nevjerojatne slobode.
Ima toga još. Ali, neke je stvari dobro otkriti sam. Za svakoga je ovo putovanje specifično, kao što je svaki život i svaka osoba specifična. Na nekim se mjestima podudaramo, na mnogima se razlikujemo.
Ako je ovo vaš početak, ako ste baš vi na putu da upišete tango tečaj, ili ste ga nedavno upisali, dobrodošli. Uživajte u procesu. Korak po korak. 🙂
