Tango mi je donio mnoge stvari. Puno sam razmišljala o početku pisanja ovog bloga, ponajprije o tangu, i svim iskustvima koja sam kroz njega imala, svemu što me naučio, čemu me još uvijek uči, svim izazovima i svim ushitima koje sam doživjela otkad sam se prepustila tom putu. Možda je danas pravi dan za izaći sa svojim mislima u svijet, inspirirale su me silne poruke vezane uz Dan žena.
Tango ima svoje neke misteriozne načine da se čovjeku uvuče pod kožu, i onaj koji mu se otvori, kojemu se stvarno uvuče, najčešće ni ne zna što ga je snašlo. Puno se o tangu može pisati, razmišljati, promatrati ga, promatrati sebe u njemu, učiti o sebi. Istina je kad kažu da je tango život, ili kao život, jer sve što jesmo unosimo u taj ples, ne možemo birati, to je jednostavno tako. Sve što jesmo, izaći će na neki način u pokretu, u kontaktu s partnerom, u načinu na koji čujemo muziku, kako se grlimo. To je i prekrasnoća i prokletstvo. Jer, budimo iskreni, ponekad baš želimo pobjeći od sebe, ne želimo na svakom koraku nabasati sami na sebe i susresti se opet sa svojim jednim te istim utabanim shemama.
Za one koji ne znaju, tango je ples u kojem, slično kao u drugim plesovima u paru, postoji osoba koja vodi, i osoba koja prati. Nisu to nužno muškarac i žena, barem danas rodne uloge ne znače ništa, ali često ipak jesu. Nije VAŽNO da budu muškarac i žena, važno je da se muški i ženski princip sljubljuju i u toj jasnoći u kojoj svaka strana potpuno zauzima jedan od principa, kreiraju nešto zajedno. I evo, tu je nastao moj prvi problem. Kad sam počela plesati, brzo sam svladavala korake, način gibanja, muziku, sve osim da stanem u svoju žensku prirodu, da postanem žena. Na prvu da, bilo je predivno prepustiti se, zatvoriti oči i pustiti da me vode, ali vrlo brzo počela sam gubiti strpljenje s leaderima koji su lošiji od mene, s kojima, barem sam tako osjećala, ne mogu izraziti svoj puni potencijal. Moja istina izašla je na vidjelo u pokušaju kontrole i preuzimanju vodstva, nepotrebnom dodavanju milijun ukrasa, nametanju svoje muzikalnosti pod svaku cijenu, demonstriranju, na sve moguće načine, da nisam zadovoljna i da se neću prepustiti “slabijem od sebe”. Uf.
Dugo mi je trebalo da shvatim da se muškarac u meni bori za prevlast s drugim muškarcem preko puta. A gdje je nestala žena?
Naravno da je ženi za prepuštanje potrebna sigurnost, ali i muškarcu je za sigurnost u vlastitoj ulozi potrebna nježnost i podrška. Začarani krug. Mi žene smo malo zaboravile što to točno znači biti žena. Svijet je malo zaboravio na to. Prilično smo zauzete time da se na svim poljima i na sve načine izjednačimo s muškracima, da dobijemo ista prava i da nam se priznaju zasluge. I to radimo na prilično muški način. Opet pitam, gdje je nestala žena?
Konačno, s vremenom, shvatila sam da ta borba nema smisla. U tangu i u životu. Da je moj najveći potencijal upravo u tome da se stvarno, do kraja, prepustim. I otkrila sam nevjerojatne stvari.
Kako je prekrasno moći se povezati s nekim, bez razmišljanja tko je ovdje jači i bolji, bez potrebe za dokazivanjem. Kako je prekrasno povezati se s nekim tko je zapravo slabiji, ne smanjiti sebe u tom kontaktu, ali ne ni gledati s visoka. Kako je prekrasno biti u jednostavnosti, izložiti se, dopustiti si biti ranjiva, dopustiti si biti nesavršena, ne braniti se, ne očekivati, ne postavljati uvjete. Kako je to oslobađajuće! Kako je prekrasno živjeti život s osjećam da tečeš i prihvaćaš svaku situaciju, iz nje učiš i rasteš, ne opireš joj se. Živjeti tako da osjećaš sebe, stvarnog sebe, bez određene ideje da nešto moraš biti. Tu je snaga, tu je moć. Tu se događa kreativnost, inspiracija, strast.
Tango me prisilio na to, jer jednostavno više nije bilo načina da uživam u njemu u onom starom modu. I preporodila sam se. Shvatila sam koliko ja u suštini stvarno JESAM žena, VEĆ jesam žena, koliko god da me je svijet naučio da je bolje nositi hlače. Ova žena u meni ne želi i ne mora se boriti za svoje mjesto. Shvatila je da su ženske kvalitete nježnosti, protočnosti, prepuštanja itekako važne, da su dobrodošle, i da ponekad jedino što trebamo jest – biti. Pustiti da stvari dođu nama, umjesto da trčimo za njima. Žena u meni pokrenula me na toliko načina i otvorila toliko puno vrata.
Između ostalog, tango partneri postali su pažljiviji, prisutniji, nema više borbe.
Drage Žene, njegujte svoju ženstvenost, dajte joj da živi u vama i izvan vas. Muškog principa već svi imamo i previše. Balans, kao kad u tangu stojim na jednoj nozi, aktivno držeći svoju os, dok se istovremeno prepuštam vodstvu da odredi smjer kuda dalje.
Sretan vam dan žena!
43 Comments